Psihosomatske bolesti

Šta su psihosomatske bolesti?

Najbolji odgovor ćemo dati ako opišemo koje su opšte karakteristike psihosomatskih bolesti.

Opšte karakteristike

Psihosomatske ili psihofizičke bolesti su telesni poremećaji u čijem nastajanju, načinu ispoljavanja, održavanju, nepovoljnom toku i ishodu, glavnu i presudnu ulogu imaju nepovoljni psihički, a posebno emocionalni uticaji. Zapravo, to su psihogena, pretežno emocionalna zahvatanja visceralnih organa i organskih sistema. Simptomi ovih poremećaja su izrazito telesni, a u težim slučajevima mogu ugroziti i život bolesnika.

U tradicionalnom pogledu se smatralo da samo veoma ograničen broj telesnih oboljenja ima izrazita i prava psihofiziološka obeležja. Kasnije, u eri punog razvoja koncepta o postojanju psihosomatskih bolesti spisak je narastao, a ta oboljenja su bila: arterijska hipertenzija, hipertireoza, bronhijalna astma, ulkusna bolest, ulcerozni kolitis, neurodermitis i reumatoidni artritis.

Međutim, tokom vremena se postepeno spisak psihosomatskih bolesti izrazito proširio, tako da je sve donedavno obuhvatao gotovo sve postojeće telesne bolesti, od šećerne i koronarne bolesti, pa sve do alergijskih, autoimunih i malignih oboljenja,

Savremena shvatanja ipak ukazuju sa svaka telesna bolest može imati ili steći izrazita psihosomatska obeležja, ali samo pod sasvim određenim okolnostima. Uticaj nepovoljnih emocionalnih činilaca, pretežno anksiozno-depresivnog naboja na telesno funkcionisanje se ostvaruje posredstvom psihoneuroendokrinih mehanizama i/ili vegetativnog nervnog sistema,

Kliničke manifestacije psihosomatskih bolesti

U sasvim savremenoj službenoj klasifikaciji bolesti, psihosomatske bolesti u najužem smislu se praktično svode na poremećaje uzimanja hrane sa psihogenom osnovom, psihogene poremećaje spavanja, kao i na poremećaje psihoseksualnog funkcionisanja.

Ukoliko se izrazite telesne bolesti smatraju za psihosomatske poremećaje (bolesti), mora se tačno i dosledno utvrditi obrazac psihosomatskog reagovanja, koji bi se nalazio u osnovi ovih oboljenja. Ovaj obrazac se može utvrditi samo u određenom ograničenom broju telesnih bolesti. Praktično, ovo znači da nepovoljni emocionalni uticaji mogu, ali i ne moraju, dovesti do stvaranja i upornog održavanja fiziološke disfunkcije.

Psihički poremećaji mogu prethoditi i usloviti telesne bolesti, ali oni ih mogu neprestano prožimati i pogoršavati, čineći na taj način zatvoreni krug izrazito nepovoljnih zbivanja u složenim pojavama poremećaja zdravlja. U tom smislu se najčešćes spominju endokrini, metabolički, kardiovaskularni i gastointestinalni poremećaji,

Nesumljivo je da nepovoljni psihološki i psihosocijalni uticaji doprinose nastanku i održavanju esencijalne arterijske hipertenzije. Ako se ova bolest ne leči, dolazi do koronarnih smetnji, kao i do uslova za nastanak infarkta srca i srčane slabosti.

U lečenju vaskularnih oboljenja, posebno arterijske hipertenzije, primena anksiolitičkih lekova je uvek sastavni deo lečenja osnovne bolesti,

Izrazito nepovoljni emocionalni uticaji, mogu dovesti do naglog izbijanja teškog insulin zavisnog tipa šećerne bolesti, ali samo u osoba koje su inače sklone tom oboljenju. Naime, masivan nadražaj hipotalamusno-hipofizno-kortikotropne endokrine osovine, a istovremeno i simpatikotonička vegetativna reakcija, pod uticajem žestogog emocionalnog naboja dovode do izrazite i produžene hiperglikemije i blokade dejstva insulina. Sve ovo vremenom dovodi do izrazitijeg opterećenja, a konačno i do oštećenja endokrinog pankreasa i razvoja ketoacidotičnog stanja i dijabetesne kome.

U lečenju endokrine bolesti hipertireoze primena anksiolitičkih sedativa je gotovo obavezna, jer su anksiozne i vegetativne smetnje redovno sastavni deo kliničke slike osnovne bolesti, pa čak i dominiraju kliničkim manifestacijama.

Uticaj emocionalnih zbivanja na vegetativnu kontrolu želudačne sekrecije dovodi do zapaljenja, a ubrzo i do razvoja ulkusne bolesti. Na sličan način se objašnjava i nastanak ulceroznog kolitisa. Rendgenološka ispitivanja su pokazala da se ulkusna niša, grizlica, može sasvim povući za nedelju dana, ukoliko je bolesnik adekvatno sediran.

Bolesti usta i zuba se samo posredno mogu ubrojiti u psihosomatske poremećaje. Poznato je da se u toku hroničnih psihijatrijskih poremećaja, kao i u mentalno zaostalih osoba, posredno stvaraju uslovi za učestalo i izrazitije nastajanje bolesti usta i zuba. Naime, zapuštanje lične higijene i zanemarivanje svake brige o usnoj duplji su sastavni delovi kliničke slike endogenih ili funkcionalnih psihoza, a posebno u shizofrenih i depresivnih bolesnika. Istovremeno, povećana trpeljivost prema bolu u  toku katatonih shizofrenih poremećaja održava ove bolesnike iznenađujuće dugo van domašaja stomatoloških intervencija. U bolestima zavisnosti, u alkoholičara i narkomana, pored nebrige o zubima, dolazi i do poremećaja ishrane tkiva usne duplje, pa su bolesti usta i zuba veoma česte.

U nastanku sve raširenije bolesti periodoncijuma, paradentoze, smatra se da psihički, a posebno emocionalni uticaji imaju određeni značaj. Tako, trajne anksiozne tegobe, napetost i teskoba, preko neurovegetativnog sistema remete cirkulaciju i dovode do izrazitijeg trofičkog poremećaja u periodoncijumu, pa nastaje paradentoza.

Dakle, konačan spisak psihosomatskih bolesti je zaista veoma teško napraviti.